Ova recenzija je u potpunosti prenešena s CroVortex-a s odobrenjem CroVortex-a
Napisano: 14.11.2010
Recenziju napisao: Marijan Sruk
U jedan od najiščekivanijih naslova 2010. godine definitivno se ubraja Mafia 2. Naravno, radi se o nastavku jedne vrlo popularne, a danas već i kultne igre; Mafia: The City of Lost Heaven. Mafia 2 najavljena je još 2007. godine na konvenciji u Leipzigu te je od tada prošla nekoliko odgoda izdavanja. Igra je razvijena pod okriljem 2K Czechs kompanije, ranije znane pod nazivom Illusion Softworks, a objavila ju je njihova 2K Games. Naravno, Mafia 2 izašla je za PlayStation 3, Xbox 360 i PC.
Original, koji je izašao 2002. godine postavio je vrlo visoke granice očekivanja, stoga nije iznenađujuće što se nastavak čekao s nestrpljenjem. Vrlo lijepa grafika sa poprilično malim zahtjevima, veliki grad, dobra priča i zanimljivi likovi uzdigli su Mafiju u sam vrh pucačina iz trećeg lica. U igru su uvedeni elementi avanture, akcije i poneki trag RPGa što je Mafiju učinilo vrlo zanimljivom za igranje. Uz to, tko nije ponekad maštao o vremenima kada je famozna kriminalna udruga sijala strah ulicama velikih gradova i želio to iskusiti. Grafički, Mafia 2 ponovo zadivljuje. Engine vrlo detaljno prikazuje grad, vozila, okolinu i likove, a atmosfera je odlična. Kroz igru se izmjenjuju godišnja doba kao i doba dana te vremenski uvjeti. Sve to je vrlo pažljivo dizajnirano kako bi stvorilo stvarni ugođaj velegrada iz četrdesetih i pedesetih godina prošlog stoljeća. Igra ponovo ne postavlja visoke hardverske zahtjeve u odnosu na što nudi. Ukoliko je antialiasing isključen igra se može vrtiti na relativno slabijim strojevima u današnje vrijeme što je uvijek veliki plus. Iako je kao minimalna konfiguracija navedeno 2 GB rama, 4 je definitivno preporučljivo ukoliko doista želite uživati u igri bez trzanja. Igra također ima integrirani novi APEX PhysX koji joj daje dodatnu dimenziju. Osim grafike, igru krasi i odličan zvuk te nadasve fantastičan odabir glazbe. Kao i u 1. dijelu, kada sjednete za upravljač automobila na izboru vam je slušanje nekoliko radijskih postaja. Na njima se može čuti veliki broj hitova iz tog doba te različiti glazbeni pravci poput rock 'n' rolla, big banda, rhythm and blusea, jazza i sl. Soundtrack je vrlo opsežan i tokom regularnog dijela igranja neće vam se činiti da se previše ponavlja. Uz to, radio postaje prenose i različita događanja vezana uz to doba poput vijesti vezanih uz 2. svjetski rat ili događanja na američkoj političkoj sceni. S druge strane možete čuti i vijesti o nekim vašim većim podvizima, kao i najave/reklame za "revolucionarna", nova otkrića poput mobitela, televizora u boji ili automatske sekretarice.
Za priču bi se moglo reći da je nešto slabija strana ovog projekta. Istina je da je mafija tridesetih, četrdesetih i pedesetih godina do sada već puno puta obrađena, što filmski, što u igrama, ali ipak smatram da su se oko ovog segmenta igre autori mogli malo više potruditi. Priča pati od nekoliko boljki. Prva stvar je što je dosta klišeizirana te se u dijelovima vidi sličnost s nekim drugim, ranijim djelima. Neoriginalnost je jedan velik minus te je žalosno da se nakon prvog dijela nisu mogli dosjetiti neke originalnije radnje. Druga stvar je isto tako povezana sa prvim dijelom, a radi se o ponavljanju. Nekoliko elemenata prvog dijela jednostavno je uzeto i ponovo iskorišteno u nastavku što je, blago rečeno, razočaravajuće. Ispada kao da je priča u grubo zamišljena, ali su nedostajali detalji koji bi ju odvojili od ostalih sličnih radnji pa su prekopirali od gdje se što uspjelo. Dakle, nije u potpunosti sve crno i definitivno nije dovoljno da bi igru uništilo, ali ipak vrijedi istaknuti kao jednu negativnu stranu na kojoj se moglo poraditi. Isto tako, kraj igre je vrlo nedorečen te čovjek ima osjećaj kao da gleda film bez kraja. Nadam se da je tako učinjeno radi DLC-a pa ćemo konačni završetak dobiti s vremenom u obliku dodatnog sadržaja.
Ukratko, priča prati protagonista Vitu Scalettu, a dobrim djelom i njegovog najboljeg prijatelja Joe Barbaroa. U uvodu doznajemo kratku povijest Vitove obitelji, dolazak u Ameriku sa Sicilije te njegov prvi pad u kriminal nakon čega se prisilno morao pridružiti vojsci. Tu započinje gameplay i vaše avanture gdje ćete pratiti Vitu kroz dobro i zlo preko 10 godina. Naravno, tu su uključene različite mafijaške obitelji, podmićivanja, šverc, krađe, smaknuća i drugo. Političari su ovaj puta izuzeti iz kriminalnih događanja. Što se tiče samog gameplaya on je isto tako dobro odrađen. Mnogi Mafiji, još od početaka, za zlo uzimaju linearnost. I sam sam inače protivnik takvog načina igranja i puno mi je draže kada mi se neke stvari ostavljaju na izbor. No, s druge strane Mafia je rađena u potpuno drugom duhu, uvijek je više težila nekom interaktivnom pričanju filmske priče nego li "open world" elementima. I kao takva je postigla vrlo dobar cilj. Dakle, u redovnom gameplayu misije nisu na izbor već morate odraditi točno određene stvari, što mene osobno nije nimalo zasmetalo pa vjerujem da neće ni većinu. Ipak, ako ste neskloni ovakvom načinju igranja, budite na oprezu prije kupovine. Negativna strana je da vam to ostavlja malo vremena za istraživanje grada koji je dosta veći nego u prethodniku. Igra predstavlja solidan broj vatrenog naoružanja, i više nego što će vam biti potrebno. Tu spada već poznata oprema iz prvog dijela poput sačmarice i Tommy Guna, a uvedena je i neka druga: dio standardnog naouružanja različitih postrojbi iz 2. svjetskog rata. Ciljanje i smicanje protivnika relativno je lak posao, pogotovo na easy, a čak i na medium postavkama. Za neki izazov igru treba postaviti na hard, pa čak i ako niste veteran ovog žanra. Vožnja gradom je zanimljiva, pa čak i kada poštujete prometne znakove i brzinska ograničenja. Ukoliko se ipak odučite za malo divljanja, tu su ponovno policijske patrole na ulicama koje će vas u tome nastojati spriječiti. Na vama ostaje da odgovorite silom ili korupcijom. Raznolikost automobila i oružja malo zasjenjuje mogućnost kreiranja vlastitog izgleda glavnog lika tj. barem nekih detalja na njemu poput odjeće. Postoji svega nekoliko izbora odjeće, a čini se kako su oni uvedeni samo radi toga da bi se mogli maskirati kada vas traži duga ruka zakona. Bilo bi lijepo, kada je već moguće sakupiti vlastiti vozni park i vlastiti arsenal, poraditi i na kolekciji odjevnih predmeta, pošto znamo da su mafijoze toga doba padale na skupe materijale i vlastiti izgled. AI isto tako pati od ponekih trenutaka glupavosti. Misije su dosta lagane za prelaziti baš zbog jednostavnosti smaknuća protivnika i njihove zbunjenosti pri napadu. Iako će pojedinci trčati u zaklon i pokušati vas zaskočiti (često puta bezuspješno, pošto na radaru vidite tko vam se s koje strane približava), nema međusobne suradnje protivnika, a nedostaje im i nekog težeg naoružanja. Svi protivinci naružani su samo s nekoliko vrsta pištolja, sačmaricama, a vrhunac je Tommy Gun koji će vam ponekad zadati malo muke, ali samo u rijetkim situacijama. Ne bi bilo loše da su i kod običnih pomoćnika uveli granate, molotovljeve koktele, snajpere i sl. Isto tako, vaš lik će vrlo teško umrijeti u borbama ako ispravno koristite zaklone tj. ako ne igrate u stilu Terminatora. Naime, health nije fiksan tj. nakon što vas se rani, možete se skloniti na kraće vrijeme, a zdravlje će vam se u potpunosti obnoviti te ste spremni za još jedan okršaj potpuno neozljeđeni. Ovo je pomalo apsurdno jer je u igru uveden sustav obnove zdravlja konzumacijom jela i pića pa je jedno kontradiktorno drugome. Pozitivna strana gameplaya je da je gotovo konstantno zanimljiv. Uvijek se nešto događa, a i u rijetkim trenucima kada nemate neki zadatak ili policiju na repu, vrijeme se krati impresivnim okolišom, zvukovima grada, promatranjem prolaznika i sl. Osobno nisam naišao na neki dosadni dio igre, sve je vrlo dinamično. Na bugove u igri nisam naišao. Cijeli gameplay je prošao bez ikakvih poteškoća što je u današnje vrijeme definitivno za pohvalu. Dokaz da su se programeri potrudili oko toga da ljudima izdaju valjani proizvod. S druge strane, možda sam samo ja imao sreće. Kao još nekoliko manjih negativnih strana naveo bi vrlo kratko vrijeme igranja koje iznosi svega 10-15 sati što je meni osobno vrlo malo s obzirom na cijenu igre. Istina, tu su DLC-i, ali oni nisu sastavni dio igre i svaki se mora zasebno kupovati. Tu je i nedostatak karakterizacije likova, pa čak i onih glavnih. Nekako mi se čini da sam se puno više povezao sa likom iz prvog dijela nego ovdje. Sve je pomalo robotizirano, a i misije prečesto počinju i završavaju na isti način što liku oduzima osobnost i više ga svrstava u kategoriju robota.
Što se tiče DLC-a, do sada su izašla dva, a najavljuje se treći. The Betrayal of Jimmy izašao je isključivo za PlayStation 3. Prvi dostupni za PC verziju je Jimmy's Vendetta koji donosi dosta drugačiji način igranja. Jimmy's Vendetta zasebna je priča koja igračima daje open world mogućnost igranja koji više sliči GTA serijalu. Jednom kad pobjegnete iz zatvora slobodni ste istraživati koliko vas je volja, a na mapi imate označene misije koje trebate proći. Osobno, DLC mi se nije pretjerano svidio. Priča je još više mlaka nego li u klasičnom djelu, cut-scenes ne postoje već se sve prati preko čitanja, a isto tako vaš lik nema nikakvu interakciju sa NPC likovima tj. neki dijalozi u igri ne postoje. Čini se kako je ovaj DLC izdan samo kao mogućnost da se bez problema sjedne u automobil i vozi po gradu. Vrlo dosadno nakon nekog vremena. U DLCu možete napraviti save na svakoj od lokacija gdje je Vito iz prijašnje priče imao rezidenciju. Isto tako DLC donosi 5 novih vrsta automobila. Treći DLC koji se tek očekuje naslovljen je Joe's Adventures i bavit će se, kako i sam naslov kaže, događajima Joea dok je njegov prijatelj proveo 6 godina u zatvoru. Nadam se da će biti kvalitetnije izveden od dosadašnjih. Po najavi se čini kako bi mogao biti interesantniji.
Zaključno, Mafia 2 pomalo me razočarala jer sam imao dosta visoka očekivanja. Ne, ne radi se o lošoj igri, ali se radi o igri koja je imala puno veći potencijal i nije ga iskoristila. Prije igranja ne treba očekivati neko remek djelo pa će ugođaj biti pozitivniji. Zbog svoje atmosfere i tehničkog dijela igra je definitivno vrijedna igranja, samo je pitanje je li baš vrijedna cijene koja se kod nas nametnula. Kratka, zabavna, atmosferična, interesantna, ali i sa dosta mana, Mafia 2 na žalost nije nadmašila original, nije postavila ni neka revolucionarna ostvarenja koja bi ju uzdignula iznad drugih igara izašlih ove godine. Tehnički je odrađena vrlo solidno, no igri manjka duša. Preporuka za igranje stoji uz nadu da će nadolazeći DLCi popuniti neke praznine.
Napisano: 14.11.2010
Recenziju napisao: Marijan Sruk
U jedan od najiščekivanijih naslova 2010. godine definitivno se ubraja Mafia 2. Naravno, radi se o nastavku jedne vrlo popularne, a danas već i kultne igre; Mafia: The City of Lost Heaven. Mafia 2 najavljena je još 2007. godine na konvenciji u Leipzigu te je od tada prošla nekoliko odgoda izdavanja. Igra je razvijena pod okriljem 2K Czechs kompanije, ranije znane pod nazivom Illusion Softworks, a objavila ju je njihova 2K Games. Naravno, Mafia 2 izašla je za PlayStation 3, Xbox 360 i PC.
Original, koji je izašao 2002. godine postavio je vrlo visoke granice očekivanja, stoga nije iznenađujuće što se nastavak čekao s nestrpljenjem. Vrlo lijepa grafika sa poprilično malim zahtjevima, veliki grad, dobra priča i zanimljivi likovi uzdigli su Mafiju u sam vrh pucačina iz trećeg lica. U igru su uvedeni elementi avanture, akcije i poneki trag RPGa što je Mafiju učinilo vrlo zanimljivom za igranje. Uz to, tko nije ponekad maštao o vremenima kada je famozna kriminalna udruga sijala strah ulicama velikih gradova i želio to iskusiti. Grafički, Mafia 2 ponovo zadivljuje. Engine vrlo detaljno prikazuje grad, vozila, okolinu i likove, a atmosfera je odlična. Kroz igru se izmjenjuju godišnja doba kao i doba dana te vremenski uvjeti. Sve to je vrlo pažljivo dizajnirano kako bi stvorilo stvarni ugođaj velegrada iz četrdesetih i pedesetih godina prošlog stoljeća. Igra ponovo ne postavlja visoke hardverske zahtjeve u odnosu na što nudi. Ukoliko je antialiasing isključen igra se može vrtiti na relativno slabijim strojevima u današnje vrijeme što je uvijek veliki plus. Iako je kao minimalna konfiguracija navedeno 2 GB rama, 4 je definitivno preporučljivo ukoliko doista želite uživati u igri bez trzanja. Igra također ima integrirani novi APEX PhysX koji joj daje dodatnu dimenziju. Osim grafike, igru krasi i odličan zvuk te nadasve fantastičan odabir glazbe. Kao i u 1. dijelu, kada sjednete za upravljač automobila na izboru vam je slušanje nekoliko radijskih postaja. Na njima se može čuti veliki broj hitova iz tog doba te različiti glazbeni pravci poput rock 'n' rolla, big banda, rhythm and blusea, jazza i sl. Soundtrack je vrlo opsežan i tokom regularnog dijela igranja neće vam se činiti da se previše ponavlja. Uz to, radio postaje prenose i različita događanja vezana uz to doba poput vijesti vezanih uz 2. svjetski rat ili događanja na američkoj političkoj sceni. S druge strane možete čuti i vijesti o nekim vašim većim podvizima, kao i najave/reklame za "revolucionarna", nova otkrića poput mobitela, televizora u boji ili automatske sekretarice.
Za priču bi se moglo reći da je nešto slabija strana ovog projekta. Istina je da je mafija tridesetih, četrdesetih i pedesetih godina do sada već puno puta obrađena, što filmski, što u igrama, ali ipak smatram da su se oko ovog segmenta igre autori mogli malo više potruditi. Priča pati od nekoliko boljki. Prva stvar je što je dosta klišeizirana te se u dijelovima vidi sličnost s nekim drugim, ranijim djelima. Neoriginalnost je jedan velik minus te je žalosno da se nakon prvog dijela nisu mogli dosjetiti neke originalnije radnje. Druga stvar je isto tako povezana sa prvim dijelom, a radi se o ponavljanju. Nekoliko elemenata prvog dijela jednostavno je uzeto i ponovo iskorišteno u nastavku što je, blago rečeno, razočaravajuće. Ispada kao da je priča u grubo zamišljena, ali su nedostajali detalji koji bi ju odvojili od ostalih sličnih radnji pa su prekopirali od gdje se što uspjelo. Dakle, nije u potpunosti sve crno i definitivno nije dovoljno da bi igru uništilo, ali ipak vrijedi istaknuti kao jednu negativnu stranu na kojoj se moglo poraditi. Isto tako, kraj igre je vrlo nedorečen te čovjek ima osjećaj kao da gleda film bez kraja. Nadam se da je tako učinjeno radi DLC-a pa ćemo konačni završetak dobiti s vremenom u obliku dodatnog sadržaja.
Ukratko, priča prati protagonista Vitu Scalettu, a dobrim djelom i njegovog najboljeg prijatelja Joe Barbaroa. U uvodu doznajemo kratku povijest Vitove obitelji, dolazak u Ameriku sa Sicilije te njegov prvi pad u kriminal nakon čega se prisilno morao pridružiti vojsci. Tu započinje gameplay i vaše avanture gdje ćete pratiti Vitu kroz dobro i zlo preko 10 godina. Naravno, tu su uključene različite mafijaške obitelji, podmićivanja, šverc, krađe, smaknuća i drugo. Političari su ovaj puta izuzeti iz kriminalnih događanja. Što se tiče samog gameplaya on je isto tako dobro odrađen. Mnogi Mafiji, još od početaka, za zlo uzimaju linearnost. I sam sam inače protivnik takvog načina igranja i puno mi je draže kada mi se neke stvari ostavljaju na izbor. No, s druge strane Mafia je rađena u potpuno drugom duhu, uvijek je više težila nekom interaktivnom pričanju filmske priče nego li "open world" elementima. I kao takva je postigla vrlo dobar cilj. Dakle, u redovnom gameplayu misije nisu na izbor već morate odraditi točno određene stvari, što mene osobno nije nimalo zasmetalo pa vjerujem da neće ni većinu. Ipak, ako ste neskloni ovakvom načinju igranja, budite na oprezu prije kupovine. Negativna strana je da vam to ostavlja malo vremena za istraživanje grada koji je dosta veći nego u prethodniku. Igra predstavlja solidan broj vatrenog naoružanja, i više nego što će vam biti potrebno. Tu spada već poznata oprema iz prvog dijela poput sačmarice i Tommy Guna, a uvedena je i neka druga: dio standardnog naouružanja različitih postrojbi iz 2. svjetskog rata. Ciljanje i smicanje protivnika relativno je lak posao, pogotovo na easy, a čak i na medium postavkama. Za neki izazov igru treba postaviti na hard, pa čak i ako niste veteran ovog žanra. Vožnja gradom je zanimljiva, pa čak i kada poštujete prometne znakove i brzinska ograničenja. Ukoliko se ipak odučite za malo divljanja, tu su ponovno policijske patrole na ulicama koje će vas u tome nastojati spriječiti. Na vama ostaje da odgovorite silom ili korupcijom. Raznolikost automobila i oružja malo zasjenjuje mogućnost kreiranja vlastitog izgleda glavnog lika tj. barem nekih detalja na njemu poput odjeće. Postoji svega nekoliko izbora odjeće, a čini se kako su oni uvedeni samo radi toga da bi se mogli maskirati kada vas traži duga ruka zakona. Bilo bi lijepo, kada je već moguće sakupiti vlastiti vozni park i vlastiti arsenal, poraditi i na kolekciji odjevnih predmeta, pošto znamo da su mafijoze toga doba padale na skupe materijale i vlastiti izgled. AI isto tako pati od ponekih trenutaka glupavosti. Misije su dosta lagane za prelaziti baš zbog jednostavnosti smaknuća protivnika i njihove zbunjenosti pri napadu. Iako će pojedinci trčati u zaklon i pokušati vas zaskočiti (često puta bezuspješno, pošto na radaru vidite tko vam se s koje strane približava), nema međusobne suradnje protivnika, a nedostaje im i nekog težeg naoružanja. Svi protivinci naružani su samo s nekoliko vrsta pištolja, sačmaricama, a vrhunac je Tommy Gun koji će vam ponekad zadati malo muke, ali samo u rijetkim situacijama. Ne bi bilo loše da su i kod običnih pomoćnika uveli granate, molotovljeve koktele, snajpere i sl. Isto tako, vaš lik će vrlo teško umrijeti u borbama ako ispravno koristite zaklone tj. ako ne igrate u stilu Terminatora. Naime, health nije fiksan tj. nakon što vas se rani, možete se skloniti na kraće vrijeme, a zdravlje će vam se u potpunosti obnoviti te ste spremni za još jedan okršaj potpuno neozljeđeni. Ovo je pomalo apsurdno jer je u igru uveden sustav obnove zdravlja konzumacijom jela i pića pa je jedno kontradiktorno drugome. Pozitivna strana gameplaya je da je gotovo konstantno zanimljiv. Uvijek se nešto događa, a i u rijetkim trenucima kada nemate neki zadatak ili policiju na repu, vrijeme se krati impresivnim okolišom, zvukovima grada, promatranjem prolaznika i sl. Osobno nisam naišao na neki dosadni dio igre, sve je vrlo dinamično. Na bugove u igri nisam naišao. Cijeli gameplay je prošao bez ikakvih poteškoća što je u današnje vrijeme definitivno za pohvalu. Dokaz da su se programeri potrudili oko toga da ljudima izdaju valjani proizvod. S druge strane, možda sam samo ja imao sreće. Kao još nekoliko manjih negativnih strana naveo bi vrlo kratko vrijeme igranja koje iznosi svega 10-15 sati što je meni osobno vrlo malo s obzirom na cijenu igre. Istina, tu su DLC-i, ali oni nisu sastavni dio igre i svaki se mora zasebno kupovati. Tu je i nedostatak karakterizacije likova, pa čak i onih glavnih. Nekako mi se čini da sam se puno više povezao sa likom iz prvog dijela nego ovdje. Sve je pomalo robotizirano, a i misije prečesto počinju i završavaju na isti način što liku oduzima osobnost i više ga svrstava u kategoriju robota.
Što se tiče DLC-a, do sada su izašla dva, a najavljuje se treći. The Betrayal of Jimmy izašao je isključivo za PlayStation 3. Prvi dostupni za PC verziju je Jimmy's Vendetta koji donosi dosta drugačiji način igranja. Jimmy's Vendetta zasebna je priča koja igračima daje open world mogućnost igranja koji više sliči GTA serijalu. Jednom kad pobjegnete iz zatvora slobodni ste istraživati koliko vas je volja, a na mapi imate označene misije koje trebate proći. Osobno, DLC mi se nije pretjerano svidio. Priča je još više mlaka nego li u klasičnom djelu, cut-scenes ne postoje već se sve prati preko čitanja, a isto tako vaš lik nema nikakvu interakciju sa NPC likovima tj. neki dijalozi u igri ne postoje. Čini se kako je ovaj DLC izdan samo kao mogućnost da se bez problema sjedne u automobil i vozi po gradu. Vrlo dosadno nakon nekog vremena. U DLCu možete napraviti save na svakoj od lokacija gdje je Vito iz prijašnje priče imao rezidenciju. Isto tako DLC donosi 5 novih vrsta automobila. Treći DLC koji se tek očekuje naslovljen je Joe's Adventures i bavit će se, kako i sam naslov kaže, događajima Joea dok je njegov prijatelj proveo 6 godina u zatvoru. Nadam se da će biti kvalitetnije izveden od dosadašnjih. Po najavi se čini kako bi mogao biti interesantniji.
Zaključno, Mafia 2 pomalo me razočarala jer sam imao dosta visoka očekivanja. Ne, ne radi se o lošoj igri, ali se radi o igri koja je imala puno veći potencijal i nije ga iskoristila. Prije igranja ne treba očekivati neko remek djelo pa će ugođaj biti pozitivniji. Zbog svoje atmosfere i tehničkog dijela igra je definitivno vrijedna igranja, samo je pitanje je li baš vrijedna cijene koja se kod nas nametnula. Kratka, zabavna, atmosferična, interesantna, ali i sa dosta mana, Mafia 2 na žalost nije nadmašila original, nije postavila ni neka revolucionarna ostvarenja koja bi ju uzdignula iznad drugih igara izašlih ove godine. Tehnički je odrađena vrlo solidno, no igri manjka duša. Preporuka za igranje stoji uz nadu da će nadolazeći DLCi popuniti neke praznine.
