Showing posts with label game. Show all posts
Showing posts with label game. Show all posts



Ova recenzija je u potpunosti prenešena s CroVortex-a s odobrenjem CroVortex-a

Recenziju napisao: Marijan Sruk





Disciples III: Renaissance izradila je kompanija Akella (.dat studio), a glavni izdavač je Strategy First. Upravo su oni promjenili razvojni tim iz Game Factory Interactive u Akella-u. Izrada igre započela je u ljeto 2005. godine. Prvi put na tržištu našla se krajem prošle godine, ali samo u ruskom izdanju, a za englesku verziju trebalo se čekati još kojih 6-7 mjeseci tj. do srpnja ove godine. Disciples III, kao i njegovi prethodnici spadaju pod TBS tj. turn-based strategy gdje igrač mora dobro razmisliti o potezima koje će povući kako bi nadmudrio protivnike. Uvelike podsjeća na HOMM serijal; grafički i po stilu igranja. Da, TBS-i jesu manje-više svi nalik jedan drugome no Disciples ima gotovo identični "setup" tj. isto tako je smješten u svijet moći i magije gdje igrač preuzima ulogu heroja-predvodnika koji skuplja vojsku i čisti sve ispred sebe usput rješavajući questove. U trećem dijelu, kao i do sada, igrač preuzima ulogu jednog od lordova Nevendaara.


Treći nastavak sa sobom donosi tri rase s kojima je moguće igrati; The Empire, The Legions of the Damned i Elven Alliance. Postoji još nekoliko manjih frakcija koje će se pojaviti u nadolazećim ekspanzijama. Način borbe dosta je promijenjen u odnosu na prošle nastavke. Jedinice se sada mogu micati terenom (sličnim načinom kao i u HOMM serijalu), a na bojnim poljima postoje pojedina mjesta gdje teren pruža određene bonuse pojedinim jedinicama. Upravo ta mjesta mogu presuditi borbu u jednom ili drugom smjeru pa nije loše da se pametno razmisli plan napada unaprijed. Glavni heroj je napravljen tako da ga se može proizvoljno mijenjati i opremati, što je dobar korak u smjeru izbjegavanja monotonosti i sličnosti igre za svakog igrača. Za razliku od HOMM-a, Disciples III stavlja puno veći naglasak na borbe. Ekonomija je jednostavna i zapravo se sastoji samo od toga da izgradite nekoliko građevina u dvorcu koje se odnose ili na dobivanje novih jedinica tj. upgradeanje ili eventualno da naučite magije. Rude su isto tako praktički izbačene, a do novaca dolazite tako da osvajate pojedine "nodove" tj. ključna područja oko kojih se nalaze npr. rudnici ili vjetrenjače koje vam donose dodatan izvor zarade.


Grafički gledano Disciples III za TBS izgleda fantastično, a hardverski nije prezahtjevan. Virtual Dream engine prikazuje vrlo detaljno jedinice u borbi, a i na mapi sve izgleda vizualno vrlo privlačno. Glasovi, animacije, zvukovi i muzika su dobro pogođeni i odgovaraju igri. No sada dolazimo do onih više negativnih strana. Priča sama po sebi ne zvuči loše. Tipičan fantasy play sa dobro vs. zlo, dolazak apokalipse, ljudi se moraju udružiti za vlastito spasenje itd. Dakle, sve već viđeno, ali recept još uvijek pali. No Disciples III nakon vrlo kratkog vremena postaje vrlo ponavljajuća igra koja zapravo strategu nudi vrlo malo. AI je vrlo loše odrađen pa je igra na easy gotovo nevjerojatno dosadna pošto se sve manje-više svodi na borbe, a borbe su vrlo jednostavne. Na većim težinama pojedine bitke će predstavljati izazov, ali onda opet nakon jedne takve ispred vas leži desetak dosadnih, monotonih šetanja po polju gdje neprijatelj ne pruža nikakav značajniji otpor. Zaboravio sam napomenuti i još jednu bitnu razliku od HOMM serijala. U HOMM se jedinice proizvode svaki tjedan/dan (zavisi od nastavka) te se skupljaju u što većem broju kako bi se lakše porazio neprijatelj. Ovdje jedan vođa na raspolaganju ima svega 3-4 jedinice i nakon toga više ne može sakupljati vojsku. No te jedinice sa svakom bitkom skupljaju XP i postaju sve jače - ukoliko im to omogućite izgradnjom građevina u dvorcu. Druga negativna stvar su ponavljajuće misije gdje se svaki nivo sastoji praktički od istog zadatka. Čini se kako je autorima igre doista ponestalo inspiracije. Dakle, započinjete sa gotovo ničim, izgradite slabe jedinice, napredujete po mapi sve dok se ne skupi dovoljno XPa te se zatim linearno krećete dalje do dijela koji vam je obilježen na mapi kao glavni quest. Na žalost, kada se oduzmu svi lijepi efekti i 3D grafika, Disciples III postaje vrlo siromašna igra koja ubrzo postane zamorna. U današnje vrijeme igrači TBSa očekuju mnogo veće izazove i puno teže igre od šetkanja po mapi i ponavljanja borbi. Uz to, ako vam igra dosadi tj. stalno ponavljanje borbi, nikako ne bih preporučio opciju quick combata gdje ulogu stratega prepuštate računalu. Gotovo svaka bitka koju sam igrač vrlo lako dobije, kada se prepusti računalu završi katastrofalnim porazom. Stoga ste osuđeni na to da sve borbe morate sami odraditi iako su već gotovo rutinske.


Zaključno gledano Disciples III je dobar jedino za početnike ovog žanra. Privući će ih lijepom grafikom, a s druge strane neće ih previše zatrpati informacijama, opcijama, teškom strategijom i svime ostalim što se obično nalazi u takvim vrstama igara. Igra je ok za odigrati kada se nema što pametnije raditi, a i u neku ruku da nas malo podsjeti na strateške velikane od kojih vuče korijene. Bilo bi zgodno da su autori malo više "ukrali" ideje iz igara koje su se već pokazale dominantnim u ovom žanru pa bi Disciples ispao nešto sasvim drugo. Ovako se doima da je sve sastavljeno na brzinu i bez nekog prevelikog truda oko toga da se igrača što više zadrži zaljepljenog pred monitor.




Ova recenzija je u potpunosti prenešena s CroVortex-a s odobrenjem CroVortex-a
Napisano: 05.12.2010
Recenziju napisao: Marijan Sruk

Uživali ste u Rodriguezovim filmovima poput Desperada, Planet Terrora i Machete, ali vam nisu bili dovoljni? Uvijek ste htjeli isprobati više interaktivnu akciju u istom tonu? Volite crnohumorne, nasilne scene? Igra vam se nešto jednostavno, zabavno i zanimljivo? Na sva ta pitanja odgovor je jedan - Shank. Shank je razvio Klei Entertainment, nezavisna kompanija koja se nalazi u Vancouveru. Shankov zaplet osmislio je Marianne Krawczyk, čovjek koji stoji iza priče igre God of War. Shank je najavljen 2009. godine, a igra je puštena u kolovozu 2010. godine na PlayStation Network i Xbox Live Arcade dok je za PC postala dostupna nekoliko mjeseci kasnije, točnije 26. listopada. Potencijal Shanka prepoznali su i malo bogatiji izdavači pa je izdavanje igre pripalo EA-u.

Sama igra podjeljena je na dvije kampanje; single player i co-op koji su pričom povezani. Co-op predstavlja uvodni dio, dok se single player nastavlja na to. Oba dijela predstavljaju jednake glavne likove, ali se Shankov odnos s njima mijenja. Isprva su suradnici, a kasnije se sve svede na Shankovu osvetu za izgubljenu ljubav koju su mu hladnokrvno smaknuli. Priča je prilično tipična, baš u stilu osvetničkih grindhouse izdanja filmova gdje imamo negativca koji rješava još veće negativce, jednog po jednog, krenuvši od najmanjeg pa prema glavnom šefu. Dakle sama priča ne predstavlja ništa pretjerano novo i nije adut ove igre. No ipak, kao takva savršeno se uklapa u cjelokupni paket koji igra predstavlja, a to je bezumna akcija i prilično komične (ali ujedno i brutalne) scene nasilja, što je u filmskoj industriji već standard za takvu vrstu priče, a Shank se upravo temelji na njima. Kroz igru se čak u nekoliko sitnih elemenata odaje homage pojedinim Rodriguezovim filmovima (kao jedno od glavnih oružja Shank koristi dvije velike mačete dok se jedan od kostima zove Grindhouse).


Grafički je igra izvedena odlično. Kao što do sada već vjerojatno znate, radi se o 2D arkadi u klasičnom "beat them up" stilu koji se već duže vrijeme nije pojavio u "mainstream" izdanjima. Kada pomislim na ovaj žanr ne mogu nikako, a da se ne sjetim klasika Golden Axe kojega sam u davnoj prošlosti igrao satima sa prijateljima. Upravo taj stil igranja donosi i Shank, samo u puno razvijenijem svjetlu. Animacije su vrlo tečne, a sami grafički dizajn je odrađen u strip stilu koji pomalo podsjeća na Samurai Jack ili Star Wars: Clone Wars. Naravno, kao i kod svake arkade kontrole nisu pretjerano zahtjevne, a uz Shank bi definitivno dobro došao gamepad pošto se lakše snaći s njim nego li s tipkovnicom. Kako bi malo pridodali "pokretljivosti" lika, autori igre uveli su tri skupine oružja koje možete nositi sa sobom, a pod tim skupinama imate različite vrste. Stil borbe od vas zahtijeva da u različitim situacijama dobro kombinirate napade hladnog i vatrenog oružja. Naravno, tu su i neizostavni combo napadi gdje se mogu napraviti doista zanimljivi potezi. Za neke comboe dobit ćete i nagradno otključavanje kostima za Shanka. Shank ne bi mogao spasti pod klasike da nam nije predstavio i općepoznate, nekad vrlo popularne, "boss borbe". Za razliku od nekih igara, bossovi se ovdje savladaju relativno lako jednom kada shvatite njegovu slabu točku. Gotovo ni jednog nećete moći savladati konvencionalnim napadanjem i udaranjem što više pa se nadati da će vaš HP duže potrajati od njegovog. Boss fight sastoji se od toga da njega navedete da učini nešto što će ga privremeno onesposobiti dok vi onda udarate sa svojim snažnim combo napadima ili se pak poslužite predmetima u blizini kako bi neprijatelju nanjeli što veću štetu. Kao još jedan dodatak ugođaju, u igra imamo odličan soundtrack koji u potpunosti pridonosi atmosferi i koji je "free for dowload". Što se tiče same priče, kao što sam rekao to nije jača strana igre. Glavni lik je Shank, kriminalac koji kreće na osvetnički pohod nakon što kriminalna organizacija za koju je radio smakne ljubav njegova nasilnog života. Svi su pretpostavili kako je i on mrtav no uskoro će ih sam Shank osobno razuvjeriti. Shank se tokom igre probija kroz organizaciju do samog glavnog lika odgovornog za smrt njegove drage.

Negativne strane? Nema ih mnogo, a i one koje jesu je zapravo vrlo teško izbjeći u ovom žanru. Tu bi se najprije nametnulo ponavljanje, borbe koje se kroz cijeli game ne mijenjaju. No ne znam kako napraviti beat them up arkadu koja ne bi patila od tog minusa. Iako je činjenica da je taj dio igre repetativan, svejedno ne oduzima igri na zabavi. Priča je mogla biti bolja no onda bi se opet smanjio ugođaj "jeftinog" nasilja, otrcanosti i svega ostaloga što je zapravo i bio cilj ove igre. Kao definitivni minus je dužina igre koja je meni osobno prekratka. Kada ju završite igra vas ostavi itekako željnim za još, baš zbog svoje jednostavnosti i zabave. Na nege bugove osobno nisam naletio tako da ni s tim igra nema problema. Iako je vizualno vrlo impresivna, definitivno jedna od najljepših 2D igra u zadnje vrijeme, možda se moglo još malo poraditi na nivoima, dodatno ih razraditi pa bi se time i produžila igra, a i pokazala se maštovitost u pozadinskim scenama.

Zaključno, Shank je definitivno osvježenje i još jedan biser koji daje nadu kako bi 2D arkade mogle ponovo zaživjeti preko indie industrije. S obzirom da ga je radio mali studio sa vjerojatno ne pretjeranim budžetom, ova igra ispala je odlično i postigla upravo ono što joj je i bio cilj. Lijepo je vidjeti i da je netko hrabro zakoračio i napravio 2D arkadu samo za odrasle, ne ciljajući na što veću zaradu da igra bude dostupna i primjerena svima. Dakle, Shank nikako nije primjeren mlađima pošto obiluje nasiljem, krvlju, gore scenama ubijanja te neprimjerenim jezikom. Uz sve to ne radi se samo o koljačini već je igra puno više od toga pošto je dodana i dobra doza humora. Shank je isto tako dostupan po vrlo povoljnoj cijeni. Definitivna preporuka za odigrati, ali i svrstati u svoju kolekciju igara.


Recenzija:

Dragon Age je od strane mnogih igrača dugo očekivani RPG, pompozno najavljivan kao duhovni nasljednik neponovljivog Baldurs Gatea. Razvojni tim koji stoji iza naslova je BioWare Edmonton, kanadski studio koji reputaciju gradi na vrlo popularnim naslovima poput Star Wars: Knight of the Old Republic, Mass Effect ili Jade Empire. Izdavač igre je sveprisutni Electronic Arts. Dragon Age izašao je simultano za PC, PlayStation 3 i Xbox 360 konzole.

Igra je u neku ruku prerađena verzija Lord of the Rings serijala. Iako je podosta različita
neke sličnosti su vrlo očite. Temelji DAO-a su raznovrsnost tj. nelinearnost kao i "origins" tj. porijeklo svake rase. DAO daje mogućnost izbora između 3 rase; ljudi, vilenjaka i patuljaka. Iako se izbor isprva čini siromašnim, istina je drugačija. Sužavanjem izbora na igranje sa 3 rase autori su se koncentrirali kako bi svaku pojedino napravili što detaljnije sa različitim putem kroz igru. Isto tako raznovrsnosti pridodaje i odabir vlastitog porijekla unutar rase. Pa npr. elf aka vilenjak može birati između Dalish Elfa i City Elfa. Osim odabira porijekla, prije početka vaših avantura slijedi i odabir klase s kojom ćete igrati. Opet podjela spada na 3 vrste; Warrior, Rouge, te Mage. No opet unutar tih klasa postoje takozvane specijalizacije koje će svakog lika učiniti unikatnim. Također, igračima je na izbor stavljen i vizualni izgled lika s kojim će igrati koji je napravljen solidno. Na liku se može mijenjati gotovo sve, od oblika očiju, veličine ušiju, boje kose pa do tetovaža i sličnih detalja. Za razliku od dosadašnjih BioWarevih RPG izdanja, DAO nema izbor i praćenje poznatog alignmenta tj. naklonosti prema dobru ili zlu. Igru započinjete neutralno, a svaki vaš daljnji postupak utjecat će na to kako vas ljudi i vaši suputnici percipiraju. Pred vas će padati teške odluke koje itekako pridonose zanimljivosti igre. Ukoliko vaše odluke u velikome odstupaju od suputnika u vašoj grupi može se dogoditi da jednostavno pokupe svoje torbe i napuste vas. Stoga oprezno koga birate za gonjenje avantura i kako se ponašate.

Prvo da se
bacimo na vizualni dio igre. Grafički me DAO pomalo zadivio. Engine koji se koristi je Eclipse, posebno razvijen za ovu igru. Iako su mnogi grafiku ocijenili kao zastarjelu, meni osobno se vrlo dopala, dapače uz Witchera mislim da je jedan od RPGova sa vrlo detaljnom i dobro izvedenom grafikom. Uz to, igra je odlično optimizirana i hardverski vrlo nezahtjevna pa će i onima sa slabijim mašinama priuštiti igranje na visokim detaljima. Isto tako vrijeme učitavanja je vrlo brzo, što od savea, što između nivoa. Kamera pruža odabir između izometrijskog tj. pogleda na kakav smo naviknuli u igrama poput već spomenutog Baldrus Gatea ili Neverwinter Nightsa pa sve do zumiranog pogleda gdje se lik gleda s leđa, ali gotovo iz prvog lica. Svaki pogled ima svoje prednosti i mane. Npr. udaljena perspektiva pruža bolji uvid pri velikim borbama kako bi lakše mogli rasporediti likove i nanjeti više štete dok je bliža pogodnija za istraživanje i pronalaženje predmeta, kao i za uživanje u detaljima pri lakšim bitkama.

Komandno s
učelje je pregledno i jednostavno za koristiti. Same komande na početku mogu biti pomalo nezgodne, kao i kamera no ipak ne predstavljaju toliku prepreku da bi igra bila neigriva. Već nakon par sati osobno sam se u potpunosti navikao. Poput većine današnjih RPGova, DAO ima mogućnost postavljanja ikona tj. shortcuta do različitih magija, sposobnosti, napitaka i sl. Isto tako, DAO je stavio mogućnost pauziranja igre što je vrlo korisno pri bitkama. Autori su obratili puno pažnje kako bi borbu napravili što zanimljivijom. Taktika pri bitkama je VRLO bitna u DAO, pogotovo ako se igra na težini normal ili insane. Svaki lik s kojim upravljate ima tzv. command slots gdje si možete prilagoditi kako će vaš lik odreagirati u borbi. Isto tako pauziranjem igre i dalje je moguće davati naredbe pojedinim likovima kako bi se što bolje rasporedili. Mali propust je to što se npr. magičarima ne može zadati neki redoslijed magija koje castaju na pojedinog neprijatelja, barem ne s glavnog ekrana. Stoga je nakon svake magije ponekad potrebno pauzirati borbu. Kao što sam spomenuo igra nudi tri težine igranja; easy, normal te insane. Na easy će se snaći svaki početnik i igru dosta lagano preći. Normal će već pred vas staviti dosta mukotrpne borbe i podosta umiranja dok insane svaku bitku pretvara doslovno u borbu za život.

Početak igre dobro je ukomponiran kako bi novacima pružio vrijeme da se naviknu na DAO svijet. Zavisno od rase i klase, svaki igrač ima drugačije polazište i priču. Osobno sam igrao sa elfom magičarom čija priča započinje u pomalo sablasnom i izoliranom Circle Toweru gdje se "čuvaju" magičari. DAO svijet predstavio nam je malo drugačije činjenice od onih na koje smo do sada obično navikli u fantasy RPGovima koji uključuju D&D pravila. Tako su elfovi porobljeni od ljudi, a svoju nezavisnot stekli su tek nedavno, iako su u umovima mnogih ljudi i dalje manje vrijedna bića, a magičari se smatraju opasnim zbog svoje sklonosti magiji i labilnosti da ih zaposjednu demoni iz tzv. Fade-a, pa se nad njima vrši konstantni nadzor od strane Templara. Svaki mag mora proći inicijaciju pri kojoj se suoči sa vlastitim demonom. Ukoliko se ne uspije oduprijeti, mag biva pogubljen. Mislim da je ovo dovoljno kako bi zaključili da DAO nudi zbilja interesantne priče, uz onu glavnu, koje će vam priuštiti mnoge sate zabave. Isto tako daje uvid u to kako se ovdje ipak radi o igri za odrasle i koja zbilja nikako nije primjerena mladoj populaciji. Negativna strana koja bi se mogla svrstati pod grafički dio su pomalo siromašne mape i to ne u svim dijelovima već samo ponegdje. Kada se v
eć ciljalo na često spominjani Baldurs Gate, možda su autori pri dizajnu mapa trebali malo više "pokrasti" od njega. Ovdje se naravno radi samo o osobnom doživljaju.

Priča DAO-a centrirana je oko nadiruće invazije demonskih bića, kroz igru znanih pod nazivom darkspawn koje predvodi archdemon. Svijet je već dobro upoznat s ovim zlom, ali se podosta opustio od posljednje invazije pošto je prošlo 4 stoljeća. No sama čar i iznenađenja igre ne sastoje se isključivo u dobroj priči, već u mnogo pojedinih likova i podzapleta koji igrača uvlače u mnoge avanture te mu daju veliku moć utjecaja na sadašnje i buduće događaje što predstavlja veliku ugodu pri igranju. Dijalozi u DAO-u su jednostavno nevjerojatni. Glasovni dio odrađen je besprijekorno, a opcije u komunikaciji s drugima su doista raznovrsne. Glasove su posudili mnogi polupoznati glumci poput Tim Russa (aka Tuvok iz Zvjezdanih staza) ili Kate Mulgrew (aka kapetanica Janeway). Još jedna pozitivna strana je dizanje levela lika. Magu je na izbor stavljen velik broj magija ako uračunamo i specijalizacije. Isto tako autori su nam dali mogućnost kombinacija magija kako bi se dobio jači učinak. Tako je npr. moguće iskombinirati "sleep" sa "nightmare" koje zajedno pružaju veliku psihičku štetu neprijatelju. Kako biste dobili potporu vaših suputnika potrebno je s njima što češće stupati u interakciju. Kroz različite dijaloge, a ovisno i o vašem umijeću komunikacije, pomalo ćete doznati o njihovim pogledima na svijet kao i pojedine crtice iz nj
ihove povijesti. Povjerenje je moguće steći i darivanjem, ali opet, ako krivi dar date krivoj osobi vaš odnos se neće značajno poboljšati. A kako biste doznali što koji lik voli, ponovo morate s njim razgovarati. Kao dodatni izvor informacija igra nudi codex koji sakupljate na različite načine, a daje vam uvid u mnoge elemente poput prošlosti, legendi, opisa različitih likova, predmeta i sl.

U igri postoji raznovrstan broj oružja i ostalih predmeta, ali opet nije da ćete opremu mijenjati svakih 15 minuta. Balans je ovdje zbilja dobro pogođen, barem po mom izboru. Neke iteme možda ćete koristiti i do kraja igre, a dobra stvar je što i magije s vremenom ne postaju preslabe tj. i one s početka igre itekako će se pokazati korisnima i u kasnijim dijelovima. Što se tiče soundtracka i tu nas očekuje prava poslastica. Soundtrack je posebno za Dragon Age skladao Inon Zur, čovjek koji stoji iza soundracka mnogih poznatih igara poput Baldurs Gate 2, Icewind Dale 2, Fallout 3 ili Prince of Persia. Doista, muzika je odlično prilagođena atmosferi i može dirnuti igrača. Kad već spominjem zvuk, preporučio bi da se igra sa barem malo kvalitetnijim zvučnicima/slušalicama jer zvukovi i glazba zbilja daju velik doprinos igri, a odrađeni su fantastično.

Zaključno... Dragon Age nije nasljednik Baldurs Gatea, barem iz moje perspektive. Osobno smatram kako će igre poput BG-a ostati u prošlosti, nedostižne. Za to postoji dugi niz razloga. Jedan od njih je nostalgija starih igrača i neobjektivnost prema novim RPGovima. Drugi je taj što se danas od igre očekuje da ima neke elemente koji ju jednostavno odvlače od toga da bude slična starim RPGovima. Jednostavno razlika između današnjih RPGova i onoga što se od njih očekuje je prevelika u odnosu na one iz prošlosti. S druge strane, to ne znači da je DAO loša igra, upravo suprotno. Kao što sam već spomenuo, DAO i Witcher su krema današnjih RPGova. Iako se glavna priča u DAO-i može prijeći za dosta kratko vrijeme, pogotovo ako se ne igraju subquestovi, autori su omogućili mnoge DLC-e koje je moguće skinuti i tokom igre, ako skupite dovoljno bodova. Igra je definitivni "must play" pošto pruža odličnu igrivost, priču i raznovrsnost. Isto tako valja napomenuti da je Dragon Age centriran na single player kampanju i ne postoji multiplayer opcija.

Shvaćam da će mnogi igru doživjeti na drugačiji način. To i je čar igri, na svakome će ostaviti različiti utisak. Stoga molim da se suzdržite od napada na moje osobno mišljenje i doživljaj Dragon Agea. Jer ipak je recenzija osobni doživljaj igrača. I jedno malo upozorenje budućim igračima rouge klase. U prvotnoj verziji igre ta klasa je napravljena dosta neuravnoteženo u odnosu na ostale. Iako je protiv uobičajnih neprijatelja rouge itekako ubojit, njegova slabost izražena je protiv tzv. bossova gdje se pokaže gotovo neupotrebljivim. Izdan je patch koji taj nesklad popravlja, pa ako namjeravate igrati s njim, prije toga posjetite Dragon Age stranicu i opremite se najnovijim patchom. Za ljubitelje fantasy-ja, Dragon Age je obavezno štivo.

Ova recenzija je u potpunosti prenešena s CroVortex-a s odobrenjem CroVortex-a
Napisano: 29.11.2009
Recenziju napisao: Marijan Sruk




Facebook igre su postigle veliku popularnost u protekloj godini. Facebook svaki mjesec dodaje u svoj zabavni izbornik sve više i više igara te se mnogi pitaju koje su igre najbolje i najzabavnije.
U daljnjem postu pokušat ćemo Vam približiti prvih 10 igara po popularnosti na Facebook-u za 2010.godinu.

1) Farmville
Igra broj 1 na Facebook-u je igra pod imenom Farmville.
Farmville je izradio Zynga i trenutno ima oko 73.800.000 mjesečnih korisnicima i svakodnevno broj korisnika raste. Farmville je igra u kojoj možete postati farmer. Farmville omogućuje interakciju sa svojim prijateljima, pa čak možete postati susjedi s njima. Uglavnom , ova igra će od vas učiniti pravog poljoprivrednika. Sadnja, oranje, berbu osnovni je posao na farmi. Morate paziti ,kada igrate ovu igru, da na vrijeme izvršite žetvu biljaka koje ste posadili. Različite biljke imaju različita vremena za žetvu i ako ne izvršite žetvu na vrijeme, biljke će umrijeti. Ako obavite žetvu na vrijeme dobijate određene bodove i skupljanjem bodova prelazite na veći nivo.

2) Birthday Cards
Birthday Cards drži drugo mjesto najpopularnijih Facebook igra u 2010. Birthday Cards je izradio RockYou i ima oko 32 milijuna korisnika mjesečno. Kada igrate igru Birthday Cards možete prilagoditi i poslati rođendanske kartice, koristite kalendar rođenja, osobni popis i osobne podsjetnike za rođendane. Ova igra vam omogućuje da pokrenite vlastiti birthday zoo. To je popularano za one koji se žele sjetiti kada njihovi prijatelji slave rođendane i slati razglednice na Facebook.

3)Café World
Treća najpopularnija igra je na Facebook Café World , koji je izradio Zynga. Café World ima oko 31 milijuna aktivnih korisnika mjesečno. Café World je zabavna igra za igranje, ako ste ikada sanjali o posjedujete vlastiti restoran. Kada igrate tu igru možete kuhati i učiniti sve što želite kada igrate World Café. Kod igranja World Café ste kuhar i vlasnik restorana stoga ćete morati unajmiti poslužitelja, odnosno konobara. Kao unajmljenog poslužitelja na World Café možete odabrati jednog od vaših Facebook prijateljima. Pobrinite se da uvijek imaju dovoljno hrane spremne za svoje goste.

4)Happy Aquarium
Četvrta najpopularnija igra je na Facebook je Happy Aquarium koji je izradio CrowdStar. Happy Aquarium ima otprilike 27 milijuna aktivnih korisnika mjesečno. Kod igranja Happy Aquarium na Facebook-u u mogućnosti ste da postavite svoj vlastiti akvarium. To se može učiniti kupnjom ribe i drugih živih bića. Pobrinite se da uvijek hranite svoje ribe jer riba može umrijeti baš kao u stvarnom životu. Ovo je zabavna igra za one koji vole i žele imati akvarij u svom domu. Loša stvar oko ove igre je da ne možete hraniti svoje ribe ako primijetite da su oni umiru.

5)FishVille
Peta Najpopularnija igra je FishVille koji je izradio Zynga. FishVille ima oko 24 milijuna aktivnih korisnika mjesečno. FishVille je vrlo slična Happy Aquarium u kojem ste postavili svoj vlastiti akvarium i brinete se za svoje ribice. Kada ste gotovi s uzgojem riba, možete ih prodati. Kao u Happy Aquarium morate održavati vaš akvarium, a ako ostanete bez novca vaš akvarium postaje siromašan i ribice umiru.

6)Mafija
Wars
Šesta najp
opularnija igra je na Facebook Mafia Wars, koju je izradio Zynga. Mafia Wars ima oko 24 milijuna aktivnih korisnika mjesečno. Cilj je igrajući Mafia Wars da povećavate svoju "mafijašku obitelj". To se može učiniti pozivanjem svojih Facebook prijatelje da vam se pridruže na Mafia Wars. Drugi cilj je povećati svoje grupno bogatstvo i opskrbiti svoje prijatelje s oružjem. Što se svodi na to da je najveća i najjača zapravo grupa prijatelja povezanih u mafijašku obitelj .

7)Texas H
oldEm
Sedma najpopularnija
igra na Facebook je Texas HoldEm, poker koji je također napravio Zynga. Texas HoldEm poker za Facebook ima oko 22 milijuna aktivnih korisnika mjesečno. Kod igranja Texas HoldEm poker na Facebook-u je isto kao igranjepokera u stvarnosti. Prije početka morate se upoznati s pravilima, odnosno o tome kako igrati Texas HoldEm. Texas HoldEm poker na Facebook-u može se igrati između prijatelja.

8)Pet Society
Osma najpopularnija igra je na Facebook Pet Society koje je izradio Playfish. Pet Society
ima oko 21 milijuna aktivnih korisnika mjesečno. Pet Society na Facebook je yanimljiva igra za ljubitelja životinja. Kod igranja Pet Society možete ukrasiti svoju kuću, i otići kod svog prijatelja i predstaviti mu što ste napravili. Ovo je jako zabavna igra.

9)Petvile
Deveta najpo
pularnija igra je na Facebook Petville koji je izradio Zynga. Petville ima oko 17 milijuna aktivnih korisnika mjesečno. Ovo je još jedana igra ya ljubimce životinja . Igrajući igru zapravo vodite brigu o svom ljubimcu. Kada prvi put postanete igrač Petville vas će biti zatraženo da stvoriti svog vlastitog ljubimca. Mogućnosti su beskrajne, a krajnji rezultat je divan virtualni ljubimac. Cilj je brinuti se o svom ljubimcu, da bude čist, dobro uhranjen, da ga vodite u šetnju itd. To zauzvrat će se kreirati sretan ljubimac za vas. Ova igra je vrlo slična Playfishes i Pet Society.

10) YoVille
Deseta n
ajpopularnija igra je na Facebook YoVille koji je izradio Zynga. YoVille ima oko 17 milijuna aktivnih korisnika mjesečno. Kod igranja YoVille vi ćete živjeti u virtualnom životu. Dok igrate YoVille vi gradite svoj virtualni život. Kod igranja možete raditi, družiti se s prijateljima, uređivati svoju kuću ili bilo što drugo što poželite. Ovo je zabavna igra za one koji vole pobjeći u virtualni svijetu.